U malom selu, blizu velike guste šume, živjela je djevojčica po imenu Maja. Voljela se igrati sa svojim bratom u prirodi, praviti zvečke i crtati crteže kojima bi se pohvalila majci, koja je radila u vrtu.

Obožavala je čokoladni kolač pun čokoladnih šarenih mrvica. Imala je rumene obraze i zlatnu kosu koja se sjajila na suncu kao prava Zlatokosa. Oči su joj bile poput kestena, pune radosti i topline, koje su proizlazile iz njezina srca.

Nosila je rozu haljinu u kojoj je izgledala kao prava princeza. Svaki okret oko nje haljinica bi stvarala čarobni krug. Bila je razigrana i vedrog duha.

Jednog jutra, kao što to obično biva, oprala je zubiće, umila lice, obukla svoju princeznu haljinu i pozdravila svoju majku, oca i brata s “Dobro jutro!”

Majka je pripremila doručak koji je bio omiljen Maji i njezinom bratu. To su bile čokoladne palačinke i topao napitak. Tko ne bi uživao u takvom doručku, zar ne?

Pojeli su doručak i tako prljavi od čokolade otišli su se umiti u kupaonici. Nakon toga, došli su pomoći majci da pospremi kuhinju kako bi ona imala što manje posla. Nakon što su pomogli majci, ona reče: “Okej djeco, vrijeme je da se krenete vani igrati. Lijep je i sunčan dan, iskoristite ga u prirodi.”

Tako to obično bude, kada poslušamo majku što nam kaže, uvijek nas obraduje s nečim što volimo. Maja i njezin brat poslušali su majku te razigrano krenuli u prirodu.

Kad su izašli iz kuće, ugodan vjetar ih je nježno dodirnuo, milujući njihove obraze i igrajući se s njihovom kosom. Imali su osjećaj kao da im priroda šapuće. Odmah bi osjetili ugodan miris svježe trave i zvukove ptica koje su radosno cvrčale. Tu je bio i jedan potočić u kojem su plivale patkice i kreketale žabe. Kao i svakog dana, trčali bi po travi, preskakali livadom.

Ovoga puta bilo je malo drugačije. Ugledali su pticu kako leži u grmu. Dotrčali su do nje i vidjeli da joj je krilo slomljeno. Polagano su je uzeli u ruke i odjurili kući.

“Mama, mama, ptici je slomljeno krilo, želimo joj pomoći.” - rekoše djeca u isto vrijeme. “Brzo, pticica treba veterinara, doktora za životinje.” I tako je odvedoše veterinaru, koji je izliječio pticicu i rekao da će biti bolje za par dana.

Dok se Maja brinula o pticici, njezin otac i brat su napravili u dvorištu kućicu za nju. Dogovorili su se da će je nazvati Lara i da će ostati s njima sve dok se ne oporavi.

Kraj.