Na livadi punoj cvijeća letjeli su leptiri šarenih krila. Roza, plava, žuta i zelena bile su boje koje svi leptiri vole. Pored Sunca koje je obasjavalo livadu, tu su bili i cvjetovi koji su je krasili. Bilo da je toplo, bilo da je hladno, uvijek je na toj livadi bilo sve skladno.

Opisati se ne može koje su to boje bile, niti sve latice koje su tu svoje tajne krile. Svi su ti cvjetovi zapravo imali svoje ime i haljinu koju nose. Od raznih vrsta latica i boja, uvijek su se radovali nečijem drugom kroju. Svakim danom bi ih bilo sve više, što je livadu radovalo jer je dobila najljepšu šarenu haljinu od svih ovih godina. Na livadi je sve bilo skladno, svi su se družili i uživali u Suncu.

Jednom tako sletio je leptir na žute latice, te su se tako još više isticale njegove šarice. Sletio je, da odmori, jer je prešao put od čak pet gora. Mislio je kako mu tu paše, sve dok nije primijetio kako mu cvijet maše.

“Dobro došao na moje latice!” rekao je cvijet.

Leptir se iznenadi i reče: “Oprosti na smetnji, žuti cvijete, letio sam cijele noći i napokon sam došao gdje sam mislio poći. Ako ti ne smeta, smjestio bih se kod tebe.” reče leptir umornim glasom.

“Naravno da mi ne smeta, naprotiv, baš mi je drago primiti te u svoj dom, suncokreta.” odgovori cvijet.

“Wooow, ti si Suncokret!” iznenadi se leptir.

“Jeste, jeste, moje ime je Suncokret. Ako nisi znao, okrećem se prema Suncu i pratim ga od jutra do mraka, ne može mi promaknuti niti jedna njegova zraka. Radujem se društvu s tobom, možeš me nazvati svojim domom.”

Svakog dana su se Suncokret i leptir zajedno družili, mahali Suncu i molili ga da ostane što duže. Sunce im se javi iz daleka: “Ooo, dragi moji, koja vas vrućina čeka.”

Odgovoriše njih dvoje u isto vrijeme: “Neka, neka!”

Sunce ima puno posla da prijeđe cijelu Zemlju, kako bi svi bili u veselju. Kada dođe po koja kap kiše, Suncokret odmah prekrije leptira, da ne pokisne, te tako pokazuje kako mu je stalo do prijatelja. Kada pokoji crvić hoće doći na Suncokret, leptir ga brani i odmah mu naredi: “Stani, mi smo prijatelji pravi. Tko će, ako neću ja, svoga prijatelja braniti?”

Uživali su u dočekivanju svakog jutra Sunce na istoku, a ispraćajući svaku večer na zapadu. Svake noći bi se udobno smjestili, čekajući sljedeće jutro, novu zraku Sunca, veseleći se novoj pustolovini.Postali su najbolji prijatelji koji čuvaju i njeguju svoje prijateljstvo.

Kraj.